U carstvu melanholije

„Najprije mi mala pralja nije htjela ništa reći, uvjeravala me je da ju je gospođica Albertine samo ponekada štipnula za mišice. Ali da je natjeram da govori, odveo sam je na večeru, dao sam joj da pije! Tada mi je ispripovijedala da se gospođica Albertine često sastajala s njom na morskoj obali kada se išla kupati; da ju je gospođica Albertine, koja je imala običaj da vrlo rano ustaje i da ide na kupanje, obično našla na obali, na jednom mjestu gdje je drveće tako gusto da vas niko ne može vidjeti, a, uostalom, u to vrijeme nema nikoga tko bi vas mogao vidjeti. Zatim bi pralja dovela svoje male prijateljice te bi se i one kupale, a onda su, kako je tu već vrlo vruće i žeže čak i pod drvećem, ostajale u travi da bi se sušile, igrale i milovale. Mala mi je pralja priznala da se vrlo rado zabavljala sa svojim malim prijateljicama i da joj je, vidjeći kako se gospođica Albertine uvijek trlja o nju u svome kupaćem ogrtaču, rekla neka ga skine, te ju je lizala duž vrata i ruku, čak i po tabanima koje joj je pružala gospođica Albertine. Pralja bi se također svukla, pa bi se njih dvije igrale gurajući se u vodu; tu večer mi ni nije ništa više rekla. Ali sam ja, potpuno odan vašim nalozima i željan da učinim bilo šta kako bih vam ugodio, poveo malu pralju da spava sa mnom. Upitala me je hoću li da mi učini ono što je radila gospođici Albertini kada je ona skinula svoj kupaći kostim. I rekla mi je: (Da ste je vidjeli kako je trepnula, ta gospodična, govorila mi je: (Ah u sedmom sam nebu), pa se toliko nadražila da se nije mogla suzdržati da me ne ugrize.) Vidio sam još otisak na mišici male pralje. I ne čudim se što je gospođica Albertine uživala, jer je ta mala, doista, vrlo vješta.“ (Odlomak iz Bjegunice)